GENETIKA, Vol. 43, broj 1 (2011)

 

Aleksandar LUČIĆ, Vasilije ISAJEV, Rade CVJETIĆANIN, Ljubinko RAKONJAC, Marijana NOVAKOVIĆ, Ana NIKOLIĆ, Snežana MLADENOVIĆ DRINIĆ

MEĐUPOPULACIONA GENETIČKO-EKOLOŠKA VARIJABILNOST BELOG BORA (Pinus sylvestris L.) U SRBIJI  [Izvod]  [Rad]

 

Nenad Pavlović, Dejan Cvikić, Jasmina Zdravković, Mirjana Mijatović, Milka Brdar- Jokanović

NAČIN NASLEĐIVANJA UKUPNOG SADRŽAJA SUVE MATERIJE U LUKOVICI CRNOG LUKA (Allium cepa L.) [Izvod] [Rad]

 

Miodrag Dimitrijević, Desimir Knežević, Sofija Petrović, Veselinka Zečević, Jelena Bošković, Milivoj BELIĆ, Borivoj PEJIĆ, Borislav BANJAC

STABILNOST KOMPONENTI PRINOSA PŠENICE (Triticum aestivum L.) [Izvod] [Rad]

 

R.M. PANDEY i Rekha SINGH

GENETIČKA DIVERGENTNOST  Amaranthus hypochondriacus L.[Izvod] [Rad]

 

Ana Marjanović-Jeromela, Radovan Marinković, Sonja Ivanovska, Mirjana Jankulovska, Anto Mijić, Nikola HRISTOV

Varijabilnost komponeNti prinosa ozime uljane repice (Brassica napus L.) i njihova korelacija sa prinosom semena [Izvod] [Rad]

 

Aleksandra NASTASIĆ, Mile IVANOVIĆ, Milisav STOJAKOVIĆ, Dušan STANISAVLJEVIĆ, Sanja TRESKIĆ, Bojan MITROVIĆ, Slobodan DRAŽIĆ

UTICAJ RAZLIČITIH PROPORCIJA EGZOTIČNE GERMPLAZME NA PRINOS ZRNA I UDEO VODE U ZRNU KUKURUZA  [Izvod] [Rad]

 

Milan MATARUGA, Vasilije ISAJEV, Vanja DANIČIĆ, Branislav CVJETKOVIĆ

DINAMIKA KLIJAVOSTI I MORFOMETRIJSKA SVOJSTVA KLIJAVACA CRNOG BORA (Pinus nigra Arnold) KAO RANI POKAZATELJI TOLERANTNOSTI NA SUŠU [Izvod] [Rad]

 

Olivera NIKOLIĆ, Tomislav ŽIVANOVIĆ, Marija KRALJEVIĆ – BALALIĆ, Milivoje MILOVANOVIĆ

MEĐUZAVISNOST PRINOSA ZRNA I FIZIOLOŠKIH PARAMETARA EFIKASNOSTI ISHRANE PŠENICE AZOTOM [Izvod] [Rad]

 

Marija KNEŽEVIĆ-POGANČEV

PORODIČNA POJAVA RECIDIVNIH GLAVOBOLJA I MIGRENE [Izvod] [Rad]

 

H.K. YADAV i S.P. SINGH

NASLEĐIVANJE KVANTATIVNIH OSOBINA KOD OPIJUMSKOG MAKA (Papaver somniferum L.)  [Izvod] [Rad]

 

Dejan SOKOLOVIĆ, Zoran LUGIĆ, Jasmina RADOVIĆ, Tomislav ŽIVANOVIĆ, Snežana BABIĆ, Aleksandar SIMIĆ, Radojka MALETIĆ

PROUČAVANJE MORFOLOŠKIH OSOBINA, PRINOSA I KVALITETA SUVE MATERIJE AUTOHTONIH POPULACIJA Lolium perenne POREKLOM IZ SRBIJE MULTIVARIJACIONIM ANALIZAMA [Izvod] [Rad]

 

Nikola HRISTOV, Novica MLADENOV, Ankica KONDIĆ-ŠPIKA, Ana MARJANOVIĆ-JEROMELA, Bojan JOCKOVIĆ, Goran JAĆIMOVIĆ

EFEKAT EKOLOŠKIH I GENETIČKIH FAKTORA NA KORELACIJE I STABILNOST KOMPONENTI PRINOSA KOD PŠENICE [Izvod] [Rad]

 

Alireza TALAIE, Mona SHOJAIE-SAADEE, Ahmad DADASHPOUR, Mohammad Ali ASGARI-SARCHESHMEH

KVALITET PLODA KOD PET KULTIVARA JABUKE GAJENIH U INTENZIVNOM SISTEMU: GENEVA Y-TRELLIS  [Izvod] [Rad]

 

Jelica GVOZDANOVIĆ - VARGA, Mirjana VASIĆ, Dragan MILIĆ, Janko ĈERVENSKI

DIALELNA ANALIZA OSOBINA PLODA KOD LUBENICA [Izvod] [Rad]

 

Siniša JOCIĆ, Goran MALIDŽA, Sandra CVEJIĆ, Nada HLADNI, Vladimir MIKLIČ, Dragan ŠKORIĆ

STVARANJE HIBRIDA SUNCOKRETA TOLERANTNIH NA TRIBENURON-METIL [Izvod] [Rad]

 

Vesna ŽUPUNSKI, Dragana IGNJATOVIĆ-MICIĆ, Ana NIKOLIĆ, Slavica STANKOVIĆ, Radivoje JEVTIĆ, Jelena LEVIĆ, Dragica IVANOVIĆ

Identifikacija vrsta roda Tilletia rep-PCR fingerprinting tehnikom [Izvod] [Rad]

 

Vera, Popović, Đorđe GLAMOČLIJA, Miroslav, Malešević,Jela Ikanović, Gordana Dražić, Marija SPASIĆ, Saša Stanković

GENOTIPSKE SPECIFIČNOSTI PIVARSKOG JEČMA U USLOVIMA INTENZIVNE ISHRANE AZOTOM  [Izvod] [Rad]

 

Oindrila RAHA, B.N.SARKAR, P.Veerraju, Lucy PRAMANIK, V.R.RAO

IDENTIFIKACIJA NOVOG  POLIMORFIZMA POJEDINAČNIH NUKLEOTIDA  (SNP) U  DPB1  GENU ETNIČKIH POPULACIJA ZAPADNOG BENGALA [Izvod] [Rad]

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 43, broj 1 (2011), str: 1-18

© 2011 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575:630
                                                DOI: 10.2298/GENSR10100IL

Originani naučni rad

 

 

MEĐUPOPULACIONA GENETIČKO-EKOLOŠKA VARIJABILNOST

BELOG BORA (Pinus sylvestris L.) U SRBIJI

 

Aleksandar LUČIĆ1, Vasilije ISAJEV2, Rade CVJETIĆANIN2,

Ljubinko RAKONJAC1, Marijana NOVAKOVIĆ2, Ana NIKOLIĆ3,

Snežana MLADENOVIĆ DRINIĆ3

 

1Institut za šumarstvo, Beograd

2Šumarski fakultet, Beograd

3Institut za kukuruz, Zemun Polje, Beograd

 

Izvod

U radu su predstavljeni rezultati proučavanja genetičko-ekološke varijabilnosti belog bora (Pinus sylvestris L.) u Srbiji. Za istraživanja su izabrane populacije na 5 lokaliteta u zapadnoj i jugozapadnoj Srbiji. Na osnovu genetičkih (analizom proteina u semenu) i fitocenoloških istraživanja izdiferencirane su tri grupe populacija belog bora (Pinus sylvestris L.). Prvu grupu populacija čini beli bor na Šarganu (G.J. „Šargan“) i na Tari (G.J. Kaluđerske bare) čije šume fitocenološki pripadaju zajednici belog i crnog bora (Pinetum sylvestris-nigrae Pavlović 1951). Drugu grupu čine lokaliteti Stolovi (G.J. „Radočelo-Crepuljnik“) i Zlatar (G.J. „Zlatar I“) koji fitocenološki pripadaju zajednici belog bora i smrče (Piceo abietis-Pinetum sylvestris Stefanović 1960).Treću grupu čine populacije belog bora na Pešteru (G.J.„Dubočica-Bare“) koja fitocenološki pripada zajednici belog bora sa crnjušom (Erico-Pinetum sylvestris Stefanović 1963). Na osnovu dendrograma klaster analize koji je urađen prema sadržaju proteina u semenu, ustanovljene su tri grupe populacija belog bora. Te populacije se poklapaju sa fitocenozama tako da zajednica belog bora sa crnjušom (Erico-Pinetum sylvestris Stefanović 1963) ustanovljena je na Pešteru, na lokalitetu „Dubočica-Bare“ i na području Š.G. „Golija“ Ivanjica predstavlja posebnu populaciju belog bora koja se na dendrogramu klaster analize odvaja na najvećoj distanci od svih ostalih populacija.Proučavanja međupopulacione genetičko-ekološke varijabilnost belog bora (Pinus sylvestris L.) u Srbiji, obavljena su multidisciplinarno, primenom molekularnih markera i fitocenološkim analizama. Primenjene metoda ispitivanja, omogućile su bolje upoznavanje genetičko-ekoloških karakteristika populacija belog bora u delu areala na prostoru Srbije, što je osnova za dalje usmereno korišćenje ukupnog biološkog potencijala vrste. 

 

Autor za kontakt: Aleksandar Lučić, Institut za šumarstvo; Kneza Višeslava 3, 11000 Beograd, Srbija; tel:011-3553355; e-mail:aleksandar.lucic@gmail.com

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 43, broj 1 (2011), str: 19 -27
© 2011 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

                                                                                                                                     

     UDC 575:635.25

                                       DOI: 10.2298/GENSR1101019P

Originani naučni rad

 

 

 

NAČIN NASLEĐIVANJA UKUPNOG SADRŽAJA SUVE MATERIJE

 U LUKOVICI CRNOG LUKA (Allium cepa L.)

 

Nenad Pavlović, Dejan Cvikić, Jasmina Zdravković, Mirjana Mijatović, Milka Brdar- Jokanović

 

Institut za povrtarstvo, Smederevska Palanka

 

Izvod

 

Sadržaj suve materije je izuzetno važan sa aspekta dehidratacije crnog luka u prehrambenoj industriji. U cilju ispitivanja načina nasleđivanja ove osobine izvršeno je ukrštanje između pet divergentnih genotipova crnog luka, različitog geografskog porekla. Primenjen je metod punog dialela bez recipročnih ukrštanja, radi dobijanja potomstva F1 i F2 generacije. Poljski ogled sa roditeljima i hibridima F1 i F2 generacije postavljen je po slučajnom blok sistemu u pet ponavljanja u Institutu za povrtarstvo, Smederevska Palanka.

Najčešći način nasleđivanja bilo je intermedijarno posmatrano u obe generacije ispitivanja. Vrednost aditivne genetičke komponente je veća od dominantne u oba analizirana generacijska nivoa (F1 i F2), što ukazuje da veći deo genetičke varijabilnosti pripada aditivnom delovanju gena. Najveća vrednost za heterozis (11,85%) izračunata je kod hibridne kombinacije PR x BB. Signifikantne vrednosti OKS su izračunate kod tri linije, a PKS kod jednog F1 hibrida. U F2 generaciji nisu utvrđene signifikantne vrednosti.

 

Autor za kontakt: Nenad Pavlović, Institut za povrtarstvo, Karađorđeva 71, 11420 Smederevska Palanka, Srbija, tel: 381 26 317 170, fax 381 26 323 785, e-mail: npavlovic@institut-palanka.co.rs

.

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 43, broj 1 (2011), str:29-39

© 2011 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575:633.11

                            DOI: 10.2298/GENSR1O1O29D

Originani naučni rad

 

 

 

STABILNOST KOMPONENTI PRINOSA PŠENICE

(Triticum aestivum L.)

 

Miodrag Dimitrijević1, Desimir Knežević2, Sofija Petrović1,

Veselinka Zečević3, Jelena Bošković3, Milivoj BELIĆ1, Borivoj PEJIĆ1

 i Borislav BANJAC1

 

1 Departman za ratarstvo i povrtarstvo, Poljoprivredni fakultet, Univerzitet u Novom Sadu, Srbija

2 Poljoprivredni fakultet, Univerzitet u Prištini, Srbija

3 Fakultet za biofarming - Bačka Topola, Univerzitet Megatrend, Beograd, Srbija

 

Izvod

 

U radu je ispitivana varijabilnost i stabilnost većeg broja divergentnih genotipova hlebne pšenice poreklom iz programa oplemenjivanja različitih institucija. Procenjena je varijabilnost interakcije genotipa i spoljne sredine u rezličitim agroekološkim uslovima gajenja. Eksperiment je postavljen po slučajnom blok sistemu u tri ponavljanja u različitim uslovima lokaliteta i godina. Ispitivana kvantitativna svojstva 12 sorti pšenice su značajno varirala pod uticajem genetičke osnove i uslova sredine i iskazale različitu interakciju genotip x spoljna sredina. Utvrđeni su genotipovi stabilne reakcije za ispitivane komponente prinosa. Na bazi iskazane stabilnosti ove sorte mogu da se uzmu u obzir kao roditelji u programima ukrštanja pšenice.

 

Autor za kontakt: Miodrag Dimitrijević, Departman za ratarstvo i povrtarstvo, Poljoprivredni fakultet, Univerzitet u Novom Sadu, trg D. Obradovića 8, 21000 Novi Sad, Srbija. tel: +381 21 485 3211, e-mail mishad@polj.uns.ac.rs

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 43, broj 1 (2011), str: 41-49

© 2011 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575

DOI: 10.2298/GENSR1101041P

Originani naučni rad

 

 

 

GENETIČKA DIVERGENTNOST  AMARANTHUS HYPOCHONDRIACUS L.

 

R.M. PANDEY and Rekha SINGH

 

Odelenje za Genetiku, Oplemenjivanje biljaka i Biotehnologiju, Nacionalni istraživački Institut, Lucknow – 226001, Indija

 

Izvod

 

Obim i magnitude genetičke divergentnosti 14 osobina među 98 genotipova zrna amarantusa (Amaranthus hypochondriacus L.) je utvrđen za potrebe identifikacije više divergentnih roditelja kod  koji se očekuje maksimalna varijabilnost. Bazirano na statističkoj genetičkoj divergentnosti D2 genotipovi su grupisani u 18 klastera u kojima klaster I sadrži maksimalni broj genotipova (42), klaster II (11), klaster III (7), klaster IV I V ( 5 u svakom slučaju) i klaster VI koji je imao 4 genotipa. Klasteri VII, VIII, IX i X su imali po 3 genotipa, klasteri XI, XII, XIII, XIV (po dva genotipa i klasteri XV, XVI, XVII I XVIII (po jedan genotip). Izgled klastera potvrđuje da nije bilo zavisnosti između genetičke divergentnosti i eko-geografskih regiona.Vrednosti unutar klastera variraju od 0.00 do 141.86 a klaster IX je najrazličitija grupa.. međuklasterske vrednosti variraju od 133.08 do 1214.59. Maksimalna divergentnost je utvrđena između klastera VIII i XI, slede klasteri XI i XV (982.16) i klasteri II i XI (938.89). Dobijeni klasteri divergentnosti mogu da se koriste u programima oplemenjivanja radi generisanja transgresivnih segreganata u populacijama u cilju dobijanja visokoprinosnih varieteta amarantusa.

                                                   

Autor za kontakt: M. Pandey, Division of Genetics, Plant breeding & Agrotechnology, National Botanical Research Institute, Lucknow-226001, India, email: rmp12@rediffmail.com, phone. 0522-2297937, Fax: 0522-2205839, 2205836

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 43, broj 1 (2011), str: 51 -66

© 2011 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575:633.85
                                            DOI: 10.2298/GENSR1101051M

Originani naučni rad

 

 

 

Varijabilnost komponeNti prinosa ozime uljane repice (Brassica napus L.) i njihova korelacija sa prinosom semena

 

Ana Marjanović-Jeromela1*, Radovan Marinković1, Sonja Ivanovska2, Mirjana Jankulovska2, Anto Mijić3, Nikola HRISTOV1

 

 1Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad, Srbija

2 Fakultet za poljoprivredu i hranu, Skopje, Makedonija

3 Poljoprivredni institut Osijek, Osijek, Hrvatska

 

 

Izvod

 

Za organizovanje dobrog oplemenjivačkog programa na uljanoj repicu (Brassica napus L.) neophodno je poznavanje genetičke varijabilnosti svojstava koja utiču naprinos semena i ulja. Istraživanja su sprovedena da bi se ispitala fenotipska i genotipska varijabilnost, heritabilnost u širem smislu, genetička dobit od selekcija i međuzavisnost agronomskih važnih osobina i svojstava kvaliteta semena kod ispitivanih genotipova. Genotipovi, godine i njihova interakcija signifikantno su varirale za sva ispitivana svojstva. Fenotipski koeficijent varijiacije bio je veći od genotipskog. Heritabilnost u sirem smislu kretala se od 12.66% (za vreme sazrevanja) do 52.12% (broj dana do formiranja prve mahune). Očekivana genetička dobit bila je najniža za broj dana do sazrevanja (0.45%) i najviša za visinu do prve bočne grane (12.94%). Analiza genetičkih korelacija ukazala je na visoku i pozitivnu vezu prinosa semena po biljci sa brojem ljuski po biljci, sadržajem ulja, visinom biljke i vremenom sazrevanja, a negativna korelacija je utvrđena između prinosa semena po biljci i broja listova po biljci, dana do zrenja, sadržaja proteina, broja dana do formiranja prve mahune, broja dana do cvetanja, visine prve bočne grane i težine 1000 semena Analiza koeficijenta putanje ukazala je da su broj ljuski po biljci i sadržaj ulja najvažnije komponente prinosa semena po biljci. Njihovi direktni efekti na prinos po biljci su bili p=0.472 i p=0.082. Sadržaj proteina imao je visokoznačajan negativan direktan efekat na prinos semena (p=-0.365), potom masa 1000 semena (p=-0.017) i visina do prve bočne grane (p=-0.081). Ova istraživanja predstavljaju osnov za dalje oplemenjivanje uljane repice poboljšanog prinosa semena i ulja.

 

Autor za kontakt: Ana Marjanovic Jeromela,  Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Maksima Gorkog 30, 21000 Novi Sad, Srbija fax: +38121 6413 833 e-mail jeromela@ifvcns.ns.ac.rs

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 43, broj 1(2011), str: 67 -73

© 2011 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575:633.15

                            DOI: 10.2298/GENSR1101061N

Originani naučni rad

 

 

 

UTICAJ RAZLIČITIH PROPORCIJA EGZOTIČNE GERMPLAZME NA PRINOS ZRNA

 I UDEO VODE U ZRNU KUKURUZA

 

Aleksandra NASTASIĆ1, Mile IVANOVIĆ1, Milisav STOJAKOVIĆ1, Dušan STANISAVLJEVIĆ1, Sanja TRESKIĆ1, Bojan MITROVIĆ1 i Slobodan DRAŽIĆ 2

 

1Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Odeljenje za kukuruz, Novi Sad, Srbija

2Institut za proučavanje lekovitog bilja “Dr Josif Pančić“, Beograd, Srbija

 

Izvod

 

Inkorporacija egzotične germplazme u genetički materijal umerenog klimata nameće dva osnovna pitanja: izbor i proporciju odgovarajućih egzotičnih izvora. Cilj ovog istraživanja je bio poređenje efekata različitog udela tropske linije kukuruza NC298 u očinskoj komponenti hibrida, na prinos zrna i udeo vode u zrnu, primenom metode ortogonalnih polinoma. Metodom direktnih i povratnih ukrštanja dobijene su četiri grupe hibrida (po šest hibrida u svakoj) koje su sadržale 0, 25, 50 i 75 procenata tropske germplazme, u njihovoj očinskoj komponenti (ili jednu polovinu pomenutih procenata u odgovarajućim hibridima). Sume kvadrata linearne komponente, bile su značajne (p<0.01) za prinos zrna i za udeo vode u zrnu, dok su sume kvadrata kubnog efekata bile značajne (p<0.05) samo za prinos zrna. Rezultati ovih istraživanja jasno ukazuju da su početne populacije nastale povratnim ukrštanjem sa adaptiranom linijom pogodan izvor za selekciju na prinos zrna i udeo vode u zrnu.

.

Autor za kontakt: Aleksandra Nastasić, Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Odeljenje za kukuruz, Maksima Gorkog 30, 21000 Novi Sad, Srbija, e-mail: aleksandra.nastasic@ifvcns.ns.ac.rs, tel.: +381 (21) 4898 272

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 43, broj 1 (2011), str: 75 -90
© 2011 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575:630
                                            DOI: 10.2298/GENSR1101075M

Originani naučni rad

 

 

 

DINAMIKA KLIJAVOSTI I MORFOMETRIJSKA SVOJSTVA KLIJAVACA CRNOG BORA (Pinus nigra Arnold) KAO RANI POKAZATELJI TOLERANTNOSTI NA SUŠU

 

Milan MATARUGA1, Vasilije ISAJEV2, Vanja DANIČIĆ1, Branislav CVJETKOVIĆ1

 

1Šumarski fakultet,Univerzitet u  Banja Luci, BIH

2Šumarski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Srbija

 

Izvod

           

Pored činjenice da crni bor ulazi u grupu najistraženijih drvenastih vrsta, istraživanja koja se odnose na dinamiku klijanja različitih ekotipova, provenijencija ili populacija crnog bora su veoma skromna. Praćenjem dinamike klijanja i morfometrijskih parametara klijavaca istraživana je međuzavisnost ovih svojstava sa opstankom i razvojem dvogodišnjih sadnica u uslovima vodnog deficita.Seme crnog bora je sakupljano u 5 provenijencija na Balkanskom poluostrvu. Unutar svake provenijencije izdvojena je populacija na ekstremno surovom staništu i populacija na najproduktivnijem staništu. jeme je ukupno sakupljano sa 40 stabala. Dinamika klijanja je praćena u trajanju od 21 dan, dok su osobine klijavaca – dužina epikotila, hipokotila, kotiledona i broj kotiledona mereni na klijavcima starim 21 dan. Kasnije proizvedene dvogodišnje sadnice na nivou testiranih stabala su izlagane vodnom deficitu u poljskim uslovima gde je evidentiran procenat preživljavanja i dinamika visinskog prirasta u toku jednog vegetacionog perioda.Klijavci dobijeni od sjemena koje je sakupljano sa stabala na ekstremno surovim staništima gotovo uvjek su imali veće morfometrijske vrijednosti. Najveće razlike su se manifestovale u veličini korena i dužini kotiledona. Dobijeni rezultati pokazuju pozitivnu korelaciju između nekih parametara klijavaca (dužina koreena) i dinamike rasta (visinski prirast) dvogodišnjih sadnica u uslovima vodnog deficita. Nisu dokazane međuzavisnosti osobina klijavaca i opstanka dvogodišnjih sadnica tj. preživljavanja u uslovima vodnog deficita.

                                                                                                                   

Autor za kontakt: Milan Mataruga, Faculty of Forestry, Stepe Stepanović, 75a, University of Banja Luka, Bosnia and Hercegovina, tel: +387 51 460-550, mail: mmataruga@gmail.com

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 43, broj 1 (2011), str: 91 -100
© 2011 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575:633.11

                           DOI: :10.2298/GENSR1101091N

Originani naučni rad

 

 

 

MEĐUZAVISNOST PRINOSA ZRNA I FIZIOLOŠKIH PARAMETARA EFIKASNOSTI ISHRANE PŠENICE AZOTOM

 

Olivera NIKOLIĆ1, Tomislav ŽIVANOVIĆ2, Marija KRALJEVIĆ – BALALIĆ3, Milivoje MILOVANOVIĆ4

 

1 EDUCONS Univerzitet, Sremska Kamenica,, Srbija

2Poljoprivredni fakultet Zemun – Beograd, Srbija

3Poljoprivredni fakultet, Novi Sad, Srbija

4Centar za strna žita, Kragujevac, Srbija

 

Izvod

 

U radu je razmatrana mogućnost korišćenja fizioloških parametara, koji se odnose na efikasnost ishrane pšenice azotom, kao kriterijuma u oplemenjivanju na prinos zrna, na osnovu njihove međuzavisnosti i uticaja na neke osobine povezane sa prinosom zrna pšenice (biološki prinos, žetveni indeks zrna). Istraživanje je izvedeno kao trogodišnji poljski ogled i uključivalo je 30 sorti i perspektivnih linija pšenice. Od fizioloških parametara proučavani su: sadržaj azota u nadzemnom delu biljke u cvetanju, sadržaj azota u zrnu i slami, ukupni sadržaj azota u zreloj biljci, žetveni indeks azota, reutilizacija i prirast azota i fiziološka efikasnost azota. Utvrđena je pozitivna i statistički visoko značajna korelacija između prinosa zrna i skoro svih ispitivanih fizioloških parametara: sadržaja azota u biljci, u cvetanju, zrnu, slami, ukupnog sadržaja azota u zreloj biljci, reutilizacije i prirasta azota. Imajući to u vidu, kao i njihovu merljivost i jednostavnost u izračunavanju, navedeni fiziološki parametri mogu se preporučiti kao kriterijumi za odabir roditeljskih parova i ocenu potomstava u oplemenjivanju pšenice na prinos zrna.                   .

 

Autor za kontakt: Olivera Nikolic, EDUCONS Univerzitet, Vojvode Putnika bb,Sremska Kamenica, Srbija ,tel: 065 381 77 00, email: lolamisa@yahoo.com

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 43, broj 1 (2011), str: 101-112
© 2011 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575
                                            DOI: 10.2298/GENSR1101101K

Originani naučni rad

 

 

 

PORODIČNA POJAVA RECIDIVNIH GLAVOBOLJA I MIGRENE

 

Marija KNEŽEVIĆ-POGANČEV

 

Institut za zdravstvenu zaštitu dece i omladine Vojvodine, Novi Sad

Odeljenje za epileptologiju i razvojnu neurologiju, Novi Sad, Serbia

 

Izvod

 

Cilj istraživanja je bio utvrđivanje prisutnosti i verovatnoće porodične pojave recidivnih glavobolja (nemigrenskih i migrenskih). Recidivne glavobolje mogu biti shvaćene kao heterogeno stanje sa nekim, još uvek neotkrivenim naslednim predisponirajućim faktorima, koji u interakciji sa faktorima okoline daju prepoznatljivu kliničku sliku. Današnji koncept nasleđivanja recidivnih glavobolja (migrenskih i ne-migrenskih) sugeriše multifaktorijelni način nasleđivanja.Nasleđivanje recidivnih glavobolja je ispitivano u Vojvodini, u kojoj živi populacija od oko 2 miliona ljudi različitog etičkog porekla (preko 20 različitih etičkih grupa).  Ispitivanje je sprovedeno u periodu od 1988 do 2008 godine na uzorku od 30363 dece uzrasta 3-17 godina, prema mestu boravka, nezavisno od mesta rođenja. Komparirano je prisustvo glavobolja sličnih glavoboljama ispitanika kod svih članova porodice u tri generacije. Pozitivna porodična anamneza za recidivne glavobolje je prisutna kod 98,6% dece sa migrenskim glavoboljama, 64,7% dece sa nemigrenskim glavoboljama, ali i kod 32,4% dece koja nemaju recidivne glavobolje. Povezanost pojave recidivnih glavobolja je značajno snažnija kod članova uže porodice sa koeficijentom kontingencije 0,429 u odnosu na članove šire porodice sa  koeficijentom kontingencije 0,338. Verovatnoća da će dete imati migrensku a ne nemigrenski glavobolju  iznosti 0,664  ukoliko slične recidivne glavobolje ima majka, 0,644 ukoliko ih ima otac, 0,411 ukoliko ih ima baka po ocu, -0,175 ukoliko ih ima baka po majci, 0,165 ukoliko ih ima ded po majci i -0,102 ukoliko ih ima ded po ocu.

 

Autor za kontakt: Marija Knežević-Pogančev, Institut za zdravstvenu zaštitu dece i omladine Vojvodine,  Hajduk Veljkova 10, 21000 Novi Sad, Srbija, email: godipo@eunet.rs

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 43, broj 1 (2011), str: 113- 128

© 2011 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575

                           DOI: 10.2298/GENSR1101113Y

Originani naučni rad

 

 

 

NASLEĐIVANJE KVANTATIVNIH OSOBINA KOD OPIJUMSKOG MAKA

 (Papaver somniferum L.)

 

H.K. YADAV* and S.P. SINGH

 

Nacionalni botanički istraživački Institut, Rana Pratap Marg, Lucknow-226001, India

 

Izvod

 

Analiza proseka generacije je vršena koristeći model pet parametara u pet kombinacija ukrštanja sa pet generacija, na pr. roditelji, , F1s, F2s, and F3s, odabrani slučajno iz parcijalnog dialelnog seta u program oplemenjivanja. Cilj eksperimenta je bio istraživanje načina dejstva gena uključenih u nasleđivanje kvantativnih osobina kao što su broj dana do 50 % cvetanja, visina biljke broj listova po biljci, broj kapsula po biljci, veličina capsule, težina capsule po biljci, prinos semena po biljci i prinos opiuma po biljci. C i D test skale pokazuje prisustvo nealelnih interakcija u nasleđivanju svih osobina  izuzev za visinu biljke , prinos semena po biljci (ND1001xIS13) I veličina kapsule  (NBR5xND1002)  koji pokazuju neinteraktivni način nasleđivanja. Generalno, interakcioni efekat zajedno sa na primer aditivni x aditivni (i) i dominantni x dominantni(1) nađenih u širem obimu nego kombinovan glavni efekat aditivnog (i) i dominantnog (h) efekta za sve osobine u svih pet ukrštanja. Dominantni efekat (h) je nađen za većinu ispitivanih osobina izuzev 50 %  gde preovladava aditivni efekat (d). U okviru efekta interakcije, dominantnos x dominantnos (1) je bio predominantan nad aditivni x aditivni (i) za sve osobine u svih pet ukrštanja izzuzev za broj kapsula po biljci i veličini capsule u ukrštanju ND1001xNBRI11  i  broja listova po biljci i prinosa opiuma po biljci  u ukrštanju NBRI5xND1002. Kao za dominantnost (h) i dominantnost x dominantnost (1) utvrđena je duplirana epistaza  za sve osobine izuzev visine biljke i broja listova po biljci u ukrštanju ND1001xUO1285 . Odnos potence ukazuje prisustvo over dominantnosti za gotovo sve osobine. Utvrđena je substancialna količina realizovanog heterozisa, rezidualni heterozis u F2 i  F3 potomstvu i visoka naslednost sa umerenim do visokim genetičkim doprinosom u F2 potomstvu i značajnu korelaciju između značajnih osobina u poželjnom pravcu.Strategija oplemenjivanja dialelnog ili biparentalnog oprašivanja u ranim segregirajućim generacijama sa nastavkom u procesu rekurentne selekcije može da se primeni za genetičko poboljšanje.

 

Autor za kontakt: H.K.Yadav, National Botanical Research Institute, Rana Pratap Marg, Lucknow-226001, India, email: h.yadav@nbri.res.in

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 43, broj 1 (2011), str: 129 - 140
© 2011 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575:633
                                             DOI: 10.2298/GENSR1101129S

Originani naučni rad

 

 

 

PROUČAVANJE MORFOLOŠKIH OSOBINA, PRINOSA I KVALITETA SUVE MATERIJE AUTOHTONIH POPULACIJA LOLIUM PERENNE POREKLOM IZ SRBIJE MULTIVARIJACIONIM ANALIZAMA

 

Dejan SOKOLOVIĆ1, Zoran LUGIĆ1, Jasmina RADOVIĆ1, Tomislav ŽIVANOVIĆ2, Snežana BABIĆ1, Aleksandar SIMIĆ2, Radojka MALETIĆ2

 

1Institut za krmno bilje, Kruševac

2Poljoprivredni fakultet, Beograd, Srbija

 

Izvod

 

Usled specifičnih klimatskih uslova, oplemenjivanje engleskog ljulja u Srbiji je fokusirano na toleranciju abiotičkih faktora stresa, posebno na sušu i visoke temperature. Stoga se kao početni materijal u oplemenjivanju najčešće upotrebljavaju autohtone populacije i ecotipovi prilagođeni lokalnim agro-ekološkim uslovima. Međutim saznanja o varijabilnosti najvažnijih osobina kod autohtonih populacija su vrlo ćesto oskudna. U ovom radu su predstavljena proučavanja varijabilnosti osobina deset populacija engleskog ljulja poreklom iz Srbija. Dvadeset pet osobina je ispitivano tokom dve godine, a podaci su obrađeni analizom varijanse i multivarijacionim statističkim metodama (PCA i klaster analiza). Cilj je bio da se utvrdi raznovrsnost i genetička udaljenosti ispitivanih populacija fenotajpingom i da se definišu osobine koje značajno utiču na varijabilnost i grupisanje populacija. Klaster analizom utvrđene su dve grupe populacija, ali geografsko poreklo populacija (ravničarska, brdska i planinska staništa) nije uticalo na pomenuto grupisanje. Faktorska analiza je pokazala da prvih sedam glavnih komponenti (PC) opisuje 95% varijabilnosti. Osobine koje pokazuju visok koeficijent korelacije sa prvom glavnom komponentom su visina biljaka u prvom otkosu, dužina i širina lista, suva metrija generativnih izdanaka, dušina klasa i klasića i težina 1000 semena. Utvrđena je visoka varijabilnost između populacija koja uglavnom potiču od oplemenjivački najvažnijih osobine, kao što su komponente prinosa suve materije i neke komponente prinosa semena.

 

Autor za kontakt: Dejan Sokolović, Institut za krmno bilje, Kruševac, Globoder, 37251 Krusevac, Srbija, www.ikbks.com, email:dejan.sokolovic@ikbks.com, tel: +381 64 8759 009, fax: +381 37 441 295

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 43, broj 1 (2011), str: 141 -152
© 2011 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575:633.11
                                             DOI: 10.2298/GENSR110141H

Originani naučni rad

 

 

 

EFEKAT EKOLOŠKIH I GENETIČKIH FAKTORA NA KORELACIJE I STABILNOST KOMPONENTI PRINOSA KOD PŠENICE

 

Nikola HRISTOV, Novica MLADENOV, Ankica KONDIĆ-ŠPIKA, Ana MARJANOVIĆ-JEROMELA, Bojan JOCKOVIĆ, Goran JAĆIMOVIĆ

 

Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad

Poljoprivredni fakultet, Novi Sad

 

Izvod

 

Efikasnije oplemenjivanje i stvaranje novih genotipova pšenice uslovljeno je kompleksnom analizom složenih odnosa velikog broja različitih svojstava. Cilj ovog rada je bio da se utvrde međusobni odnosi, direktni i indirektni efekti kao i stabilnost različitih komponenti prinosa kod pšenice. Analizirano je 40 divergentnih genotipova u toku trogodišnjeg ispitivanja (2005-2007). Utvrđena je visoko značajna korelativna veza između mase zrna po biljci i većine analiziranih svojstava, izuzev dužine primarnog klasa, pri čemu je jedino sa visinom biljke ispoljen negativan predznak. Path analizom utvrđeni su visokoznačajni direktni efekti broja zrna i mase zrna primarnog klasa, kao i mase 1000 zrna na prinos zrna po biljci. Analiza parametara stabilnosti pokazala je da stabilnost mase zrna po biljci u najvećoj meri zavisi od stabilnosti broja zrna i mase zrna primarnog klasa, kao i žetvenog indeksa. Klaster analizom grupisani su genotipovi visokih performansi za prinos zrna po biljci i parametre stabilnosti, ukazujući na mogućnost stvaranjai sorti sa visokim potencijalom i dobrom stabilnošću za određeno svojstvo.

                                                                                  

Autor za kontakt: Nikola Hristov,  Institut za ratara stvo i povrtarstvo, M. Gorkog 30, 21000 Novi Sad, Tel: 021 4898 205; Fax: 021 4898 222; E-mail: nikola.hristov@ifvcns.ns.ac.rs

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 43, broj 1 (2011), str: 153 - 161
© 2011 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575:634.11

DOI: 10.2298/GENSR110153T

Originani naučni rad

 

 

KVALITET PLODA KOD PET KULTIVARA JABUKE GAJENIH U INTENZIVNOM SISTEMU: GENEVA Y-TRELLIS

 

Alireza TALAIE , Mona SHOJAIE-SAADEE, Ahmad DADASHPOUR*, and Mohammad Ali ASGARI-SARCHESHMEH

 

Department of Horticulture, University College of Agriculture & Natural Resources,  University of Tehran, Karaj

 

Izvod

 

Intenzivranje sistema gajenja biljaka u voćnjacima je motivisano proizvodnjom ranijih sorata jabuka što je moguće korišćenjem za kalemljenje podloge čiji korenov sistem kontroliše veličinu stable, indukuje rano formiranje prinosa i proizvodnju velike količine plodova u odnosu na veličinu stabla. U ovim ispitivanjima vršeno je poređenje određenih osobina prinosa i osobina plodova pet sorata jabuka gajenih u region Karaj u Iranu, ‘Golab-kohans’ (Iranian cultivar), ‘Fuji’, ‘Starking’, ‘Delbar estival’ i‘Prime rose’ – komercijalna strana sorta, u Geneva Y-trellis sistemu. Ispitivane sorte (komercijalne strane sorte) su kalemljene na M9 podlozi koje su gajene u navedenom sistemu. Sva stable su zasađena u zimi 2004. godine. Vršeno je navodnjavanje sistemom kap – po - kap od druge godine posle sadnje. Iranska sorta ‘Golab-kohans’ je imala najvišu vreednos pH 4.07 i  sadržaj vlage 85.96. ‘Delbar estival’ sorta je imala najveću dužinu ploda. 6.13 cm, L/D (0.87) and TSS (15.77) dok je ‘Starking’ imao najveću težinu ploda, 145.24 grama, diameter ploda , 6.91 cm i Ash 0.71 procent. Najveći sadržaj suve materije, 20.13 procenata, najteži plod, 13.13 kg/cm i titar kiseline, 0.72 procenta su utvrđeni kod sorte  ‘Fuji’.

                                                                      

Autor za kontakt: Ahmad Dadashpour, Department of Horticulture, University College of Agriculture & Natural Resources,  University of Tehran, Karaj, 31587-77871, IRAN,

email: dadashpour@can.ut.ac.ir, Mobile: +989125677083

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 4, broj 1(2011), str: 163 - 174
© 2011 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575:635.61

                          DOI: 10.2298/GENSR1101163G

Originani naučni rad

 

 

 

DIALELNA ANALIZA OSOBINA PLODA KOD LUBENICA

 

Jelica GVOZDANOVIĆ - VARGA, Mirjana VASIĆ, Dragan MILIĆ

 i Janko ĈERVENSKI

 

Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad, Srbija

 

Izvod

 

Pozitivne vrednosti GCA za krupnoću ploda su imali dva roditelja, P2 i P4, koji se mogu koristiti kako u direktim tako i u reciproĉnim ukrštanjima, za stvaranje hibrida veće krupnoće. Visoko negativne vrednosti GCA su imali P1 i P5, te se ove linije mogu koristiti za stvaranje hibrida manje krupnoće ploda (od 4-6 kg), dobrog ukusa (9,8 %SS), željene debljine kore, odgovarajućeg oblika i visokog randmana ploda. GCA/SCA odnosom ustanovljeno je da adiditivni efekat ima važnu ulogu u ekspresiji mase ploda, debljine kore i %SS. Ova istraživanja ukazuju da je za stvaranje hibrida lubenica, zavisno od postavljenog modela, neophodno korišćenje divergentnih linija za ispitivane osobine ploda, a posebno za masu (veliĉinu) ploda.

 

Autor za kontakt: Jelica Gvozdanović-Varga, Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Maksima Gorkog 30, 21000 Novi Sad, Srbija

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 43, broj 1(2011), str: 175 - 182
© 2011 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

UDC 575:633.85
                                            DOI: 10.2298/GENSR1101175J

Originani naučni rad
 

 

 

STVARANJE HIBRIDA SUNCOKRETA TOLERANTNIH NA TRIBENURON-METIL

 

Siniša JOCIĆ1, Goran MALIDŽA1, Sandra CVEJIĆ1 , Nada HLADNI1,

Vladimir MIKLIČ1 i Dragan ŠKORIĆ2

 

1 Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad, Srbija

2 Srpska akademija nauka i umetnosti ogranak u Novom Sadu, Srbija

 

Izvod

 

Otkrićem populacije divljeg Helianthus annuus L. (ANN-KAN) otporne prema tribenuron-metilu stvorena je mogućnost proširenja programa oplemenjivanja suncokreta na tolerantnost na herbicide. Cilj ovog rada je bio stvaranje hibrida suncokreta tolerantnihh na tribenuron-metil. Stvaranje hibrida tolerantnih na tribenuron-metil proširilo bi paletu herbicida u suncokretu, omogućilo efikasnije suzbijanje palamide (Cirsium arvense) i ekonomski povoljnije suzbijanje nekih jednogodišnjih širokolisnih korova posle nicanja u suncokretu.Izvorne populacije SURES-1 i SURES-2 su homozigotno tolerantne na tribenuron-metil. Dobijene F1 generacije su u potpunosti tolerantne na tribenuron-metil što ukazuje na dominantan način nasleđivanja. Istraživanja tačnog broja gena koji kontrolišu ovu otpornost su u toku. Otpornost prema tribenuron-metilu je iz izvornih populacija preneta u veći broj majčinskih i restorer samooplodnih linija suncokreta. Na osnovu ovih linija moguće je stvaranje većeg broja hibrida tolerantnih na tribenuron-metil. Hibridi SUMO-1-PR, SUMO-2-OR i SUMO-3 su tolerantni na dvostruku praktičnu koncentraciju po hektaru tribenuron-metila. Ovi hibridi su po svojim agronomskim karakteristikama na nivou vodećih hibrida koji se nalaze u širokoj proizvodnji.  

 

Autor za kontakt: Siniša Jocić, Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Maksima Gorkog 30, 21 000 Novi Sad, Srbija.Phone: +381 21 4898 403, Fax: +381 21 6413 833, e-mail: sinisa.jocic@ifvcns.ns.ac.rs

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 43, broj 1 (2011), str: 183-195

© 2011 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

UDC 575

                          DOI: 10.2298/GENSR1101183Z

Originani naučni rad

 

 

Identifikacija vrsta roda Tillet ia rep-PCR fingerprinting tehnikom

 

Vesna ŽUPUNSKI1, Dragana IGNJATOVIĆ-MICIĆ1, Ana NIKOLIĆ1, Slavica STANKOVIĆ1, Radivoje JEVTIĆ2, Jelena LEVIĆ 1, Dragica IVANOVIĆ1

 

1Institut za kukuruz, Beograd, Srbija

2Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad, Srbija

 

Izvod

 

Istraživanjem kontaminiranosti uzoraka semena pšenice teleutosporama Tilletia vrsta, utvrđeno je da je od 167 uzoraka nedorađenog semena pšenice, bilo kontaminirano 145 (86,8%), dok su 22 uzorka (13,2%) smatrana nekontaminiranim. Identifikacija Tilletia vrsta izvršena je rep-PCR fingerprinting tehnikom. Izolati prikupljeni na teritoriji Republike Srbije identifikovani su kao T. tritici, s obzirom da su sa pozitivnom kontrolom imali genetičku sličnost veću od 80%. Jedan od izolata koji je vodio poreklo iz opštine Apatin bio je oko 60% genetički sličan sa izolatima
T. tritici, T. controversa i T. laevis. Pretpostavljeno je da pripada vrsti T. bromi.
Genetička sličnost izolata T. walkeri i vrsta: T. tritici, T. laevis i T. controversa, iznosila je nešto više od 10%. Genetička sličnost T. tritici, T. controversa i T. laevis bila je oko 70 %. I pored visokog procenta genetičke sličnosti između T. controversa i T. tritici, napravljena je razlika među njima, što rep-PCR fingerprinting tehniku čini veoma podesnom za praćenje prisustva morfološki sličnih Tilleria vrsta prilikom kontrole kvaliteta semena pšenice.

 

Autor za kontakt: Dragana Ignjatović-Micić, Maize Research Institute, S. Bajica 1, 11185 Belgrade, Serbia, e-mail: idragana@mrizp.rs

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 43, broj 1 (2011), str: 197-204
© 2011 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575:633.16
                                             DOI: 10.2298/GENSR1101197P

Originani naučni rad

 

 

 

GENOTIPSKE SPECIFIČNOSTI PIVARSKOG JEČMA

U USLOVIMA INTENZIVNE ISHRANE AZOTOM

 

Vera, Popović1, Đorđe GLAMOČLIJA2, Miroslav, Malešević1,

Jela Ikanović2, Gordana Dražić3, Marija SPASIĆ4 i Saša Stanković5

 

1 Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad, Srbija,2Poljoprivredni fakultet, Beograd, Srbija

3Institut za primenjenu ekologiju, „Futura“,  Beograd, Srbija,4Agromaster Kompanija, Kragujevac, Srbija,5Centar za poljoprivredna i tehnološka istraživanjaZaječar, Srbija

 

Izvod

 

Trogodišnji ogledi (2003-2005) su izvedeni u Centru za poljoprivredna i tehnološka istraživanja u Zaječaru. Materijal istraživanja bilo je šest genotipova pivarskog ječma koji su tokom vegetacionog perioda prihranjivani sledećim količinama azota 40, 60, 80 i 100 kg ha-1. Kao kontrola poslužila je varijanta bez prihranjivanja. Dobijeni rezultati pokazali su da genotipovi reaguju na povećane količine azota promenom morfoloških i bioloških osobina, kao i promenama tehnološke vrednosti semena. Efekti upotrebljenog azota značajno zavise od rasporeda padavina u periodima najveće potrošnje vode.              

           

Autor za kontakt: Vera Popović, Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad,Tel: +381 21 4898481; E-mail: vera.popovic@ifvcns.ns.ac.rs

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 43, broj 1 (2011), str: 205-208
© 2011 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575
                                             DOI: 10.2298/GENSR1101205R

Kratko saopštenje

 

 

 

IDENTIFIKACIJA NOVOG  POLIMORFIZMA POJEDINAČNIH NUKLEOTIDA  (SNP) U  DPB1  GENU ETNIČKIH POPULACIJA ZAPADNOG BENGALA

 

Oindrila RAHA1, B.N.SARKAR1, P.Veerraju2, Lucy PRAMANIK4, V.R.RAO1,3

 

1Anthropological Survey of India, West Bengal, India.

2Human Genetics Department, Andhra University, Andhra Pradesh, India.

3Department of Anthropology, University of Delhi, Delhi, India.

4Haldia Institute of Technology, Haldia, India

 

Izvod

 

HLA-DP antigeni pretstavljaju peptide prema CD4* T ćelijama I igraju važnu ulogu u autoimunim bolestima i parazitskim infekcijama. Prikaazani su rezultati eksperimenata u kojims je izvršeno sekvencioniranje HLA-DPB1 egzona – 2 u etičkim populacijama zapadnog Bengala, Indija, i utvrđen novi polimorfizam pojedinačnih nucleotide (SNP) – rs111221466.Ovaj polimorfizam - rs111221466 SNP  je indukovao tihu (silent) formu mutacije tripleta CGA (Arg) u triplet TGA (Stop Codon)  sa frekvencijom od 83,24 %. U konvencijalnom smislu frekvencija polimorfzma novog pojedinačnog nukleotida (SNP) je veoma visoka. Ovo je značajno naglasiti sa aspekta normalnog polimorfizma uključenog u osetljivost prema bolestima.

 

Autor za kontakt: Professor.V.R.Rao, Anthropological Survey of India, 27-Jawahralal Nehru Road, Kolkata-700016, West Bengal, India, email: ansidiabetes@gmail.com, drraovr@yahoo.com

 

Povratak na sadržaj