GENETIKA, Vol. 35, broj 2 (2003)
Nada HLADNI, Dragan ŠKORIĆ i Marija KRALJEVIĆ-BALALIĆ
KOMPONENTE FENOTIPSKE VARIJABILNOSTI ZA PREČNIK GLAVE SUNCOKRETA [Izvod] [Rad]
Jasmina ZDRAVKOVIĆ, Živoslav MARKOVIĆ, Milan DAMJANOVIĆ, Milan ZDRAVKOVIĆ i Radiša ĐORĐEVIĆ
EKSPRESIJA rin GENA NA PROLONGIRANO SAZREVANJE PLODOVA PARADAJZA (LYCOPERSICON ESCULENTIM MILL.) [Izvod] [Rad]
Čedomir RADENOVIĆ, Milosav BABIĆ, Nenad DELIĆ, Zdravko HOJKA, Goran STANKOVIĆ, Borivoje TRIFUNOVIĆ, Dušan RISTANOVIĆ i Dragojlo SELAKOVIĆ
FOTOSINTETIČKE KARAKTERISTIKE USPRAVNIH LISTOVA SAMOOPLODNIH LINIJA KUKURUZA KAO EFIKASAN FOTO-MODEL U OPLEMENJIVANJU I SEMENSKOJ PROIZVODNJI [Izvod] [Rad]
L.A. ELKONIN i E.V. BELYAEVA
ONTOGENETSKI REGULISANA MUŠKA STERILNOST U KULTURI TKIVA – INDUKOVANI I SPONTANI MUTANTI SIRKA [Izvod] [Rad]
A.M. ALMEIDA, S. ARAÚJO, L.A. CARDOSO, P. FEVEREIRO, J.M. TORNÉ i D. SANTOS
GENETSKI INZINJERING KUKURUZA ZA POSTIZANJE OTPORNOSTI NA DESIKACIJU: ELEKTROPORACIJA PUTEM GENA TREHALOZE [Izvod] [Rad]
Rade MILETIĆ, Mihajlo ŽIKIĆ, Nevena MITIĆ i Radomirka NIKOLIĆ
BIOLOŠKO-POMOLOŠKE OSOBINE SUPERIORNIH SELEKCIJA ORAHA [Izvod] [Rad]
Jovan JOKSIMOVIĆ, Jovanka ATLAGIĆ, Zvonimir SAKAČ, Vladimir MIKLIČ i Nenad DUŠANIĆ
FENOTIPSKA I GENOTIPSKA VARIJABILNOST DUŽINE KRUNICE CEVASTOG CVETA I SADRŽAJA NEKTARA KOD SUNCOKRETA [Izvod] [Rad]
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 35, broj 2 (2003), str: 67-75
© 2003 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.21: 631.523
Originalni naučni rad
KOMPONENTE FENOTIPSKE VARIJABILNOSTI ZA PREČNIK GLAVE SUNCOKRETA
Nada HLADNI, Dragan ŠKORIĆ i Marija KRALJEVIĆ-BALALIĆ1
Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo, 21000 Novi Sad
1 Poljoprivredni fakultet, 21000 Novi Sad, Srbija i Crna Gora
Izvod
Suncokret je u mnogim zemljama u svetu i kod nas osnovna biljka za proizvodnju jestivog ulja. Visina biljke, veličina, forma i položaj glave na stablu, broj listova, njihova veličina, trajanje i raspored na biljci imaju važnu ulogu u definisanju optimalne arhitekture hibrida suncokreta (Škorić, 1975; 1989; 2002). U cilju praćenja načina nasleđivanja i efekta gena prečnika glave suncokreta u F1 i F2 generaciji izvršena su dialelna ukrštanja isključujući recipročna sa šest genetski divergentnim inbred linijama suncokreta. Dobijene su značajne razlike u srednjim vrednostima za ispitivano svojstvo. Prečnik glave se u F1 generaciji nasleđivao superdominantno jedino se u četiri ukrštanja javila dominacija, dok se u F2 generaciji nasleđivao dominantno, a superdominacija se zadržala u četiri kombinacije. Glavni deo genetske varijanse čini dominantna komponenta, a način nasleđivanja prečnika glave je superdominacija uzevši u obzir sve kombinacije ukrštanja u obe generacije (F1 i F2). Ova istraživanja mogu biti od značaja u stvaranju visoko prinosnih genotipova suncokreta.
Autor za kontakt: Nada Hladni, Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo, 21000 Novi Sad, Srbija i Crna Gora
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 35, broj 2 (2003), str: 77-83
© 2003 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.21:635.64
Originalni naučni rad
EKSPRESIJA rin GENA NA PROLONGIRANO SAZREVANJE PLODOVA PARADAJZA (LYCOPERSICON ESCULENTIM MILL.)
Jasmina ZDRAVKOVIĆ, Živoslav MARKOVIĆ, Milan DAMJANOVIĆ, Milan ZDRAVKOVIĆ i Radiša ĐORĐEVIĆ
Institut SRBIJA, Centar za povrtarstvo, Smederevska Palanka, Karađorđeva 71, Srbija i Crna Gora
Izvod
Program selekcije paradajza koji je imao za cilj dobijanje hibrida sa povećanom čvrstinom ploda, zasnovan je na unošenju rin gena u perspektivne selekcione materijale. Čvrstina ploda koju smo dobili unošenjem ovog gena, zasniva se na usporenom sazrevanju, a time je dobijen duži vremenski period posle berbe (shelf life) kada plodovi mogu da preživljavaju. Kod genotipova u heterozigotnom obliku (rin/+) period preživljavanja plodova je znatno duži nego kod plodova koji imaju uniformno sazrevanje (+/+). Efekat delovanja rin gena na »shelf life« ispitivan je na četiri eksperimantalna hibrida (K-56, K-18, K-64 i K-15 – rin/+ genetske konfiguracije) u komparaciji sa genotipom Atina F1 (uniformno sazrevanje, +/+), selekcionisanom linijom K-91 (rin/rin) i Fino F1(DRS) nepoznate genetske konstrukcije i dobre čvrstine ploda. »Shef life« je praćen na osnovu gubitka mase zrelih i zelenih plodova tokom čuvanja – od berbe do konačnog propadanja. Gubitak mase ploda praćen je na 7 dana, tokom 2 meseca. Eksperimentalni hibridi pokazali su dobre agrotehničke karekteristike srednje ranog paradajza namenjenog za proizvodnju na otvorenom polju. U “shelf life” periodu, najmanje je propadao genotip K-15 kako kod grupe zelenih tako i kod grupe zrelih plodova.
Autor za kontakt: Jasmina Zdravković, Institute SRBIJA, Centre for vegetable crops, Smederevska Palanka, Karađorđeva 71, Serbia and Montenegro
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 35, broj 2 (2003), str: 85-97
© 2003 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 577.352
Originalni naučni rad
FOTOSINTETIČKE KARAKTERISTIKE USPRAVNIH LISTOVA SAMOOPLODNIH LINIJA KUKURUZA KAO EFIKASAN FOTO-MODEL U OPLEMENJIVANJU I SEMENSKOJ PROIZVODNJI
Čedomir RADENOVIĆ, Milosav BABIĆ, Nenad DELIĆ, Zdravko HOJKA, Goran STANKOVIĆ, Borivoje TRIFUNOVIĆ, Dušan RISTANOVIĆ1 i Dragojlo SELAKOVIĆ
Institut za kukuruz, 11185 Zemun Polje, Srbija i Crna Gora
1 Institut za kukuruz, Lusaka, P.F. 33088, Zambija
Izvod
Početna ideja za ovaj rad je bila hipoteza da su uspravni listovi samooplodnih linija kukuruza karakteristični za efikasan foto-model i da su kao takvi veoma poželjni u povećanju broja biljaka po jedinici površine (gustina biljaka) u procesima savremenog oplemenjivanja i semenske proizvodnje. Primena neinvazivne bioluminiscencne fotosintetičke metode, pogodne za efikasnu ocenu modela, potvrdila je hipotezu. Dobijene fotositetičke karakteristike posmatranih uspravnih listova samooplodnih linija kukuruza su zasnovane na efektu i karakteristikama termalnih procesa odložene fluorescencije hlorofila, koji se pojavljuje na njihovim tilakoidnim membranama. Temperaturna zavisnost intenziteta odložene hlorofilne fluorescencije, fazni prelaz (kritična temperatura) u tilakoidnim membranama i aktivaciona energija su glavni parametri termalnih procesa. Na osnovu dobijenih fotosintetičkih karakteristika, moguće je izabrati samooplodne linije kukuruza uspravnih listova, koje su otporne i tolerantne na visoke i vrlo visoke temperature, kao i na sušu. One mogu biti efikasan fotomodel, za postizanje poboljšanja modernog oplemenjivanja i semenske proizvodnje.
Autor za kontakt: Čedomir Radenović, Maize Research Institute “Zemun Polje”, Slobodana Bajića 1, 11185 Zemun Polje, Serbia and Montenegro. e mail: cradenovic@mrizp.co.yu
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 35, broj 2 (2003), str: 99-110
© 2003 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.4
Originalni naučni rad
ONTOGENETSKI REGULISANA MUŠKA STERILNOST U KULTURI TKIVA – INDUKOVANI I SPONTANI MUTANTI SIRKA
L.A. ELKONIN i E.V. BELYAEVA
Institut za istraživanja u poljoprovredi (jugoistočni region), 410010, Saratov, Rusija
Izvod
U radu su prikazani rezultati paralelnih ispitivanja varijabilnosti ekspresije muške fertilnosti u AS-1 liniji koja je dobijena somaklonalnim variranjem u kulturi tkiva biljke sterilne na bazi CMS (citoplazmatska muška sterilnost) i potomstva revertanta ’124-1’, dobijenog iz fertilne metlice sa biljke premeštene iz poljskih uslova gajenja u kontrolisane uslove u staklari. Bez obzira na mehanizam restoracije sterilnosti ekspresija fertilosti je bila slična u toku ontogeneze: grančice na glavnoj stabljici metlice su bile kompletno sterilne a fertilni polen je formiran na bočnim grančicama metlice. Jasan bazipetalni gradijent muške fertilnosti je manifestovan na svim grančicama: osnova je imala značajno veći procenat fertilnih polenovih zrna u poređenju sa centralnim delom a na vršnom delu ili nije došlo do formiranja antera a ako je došlo do formiranja polenova zrna su bila sterilna. Restoracija fertilnosti regulisana fazama ontogeneze je pod genetičkom kontrolom nuklearnog genoma i može da se vertikalno prenosi korišćenjem polena originalne linije prevedene na citoplazmatski sterilnu osnovu. Rezultati dobijeni gajenjem AS-1 biljaka u kontrolisanim uslovima u fitotronskim komorama uz simultano korišćenje uslova dugog (16/8) i kratkog dana (12/12) ukazuju da razlike u stepenu fertilnosti nisu posledica različite dužine dana odnosno ekspresije fotoperiod – osetljivih restorer gena. Utvrđeno je da ontogenetski- regulisana reverzija fertilnosti kod oba revertanta zavisi od temperature što je jasno manifestovano u uslovima relativno niskih temperatura dve nedelje pre početka pojave metlice (srednja dnevna temperatura oko 21 °C). Povećanjem srednje dnevne temperature za 2 – 3 °C došlo je do jasnog povećanja fertilnosti polena. U radu je diskutovano o mogućnost korišćenja AS-1 linije u novom „dvolinijskom“ sistemu proizvodnje hibridnog semena, koji zahteva samo dve linije (sterilni mutant i fertilni restorer).
Autor za kontakt: L.A. Elkonin, Institut za istraživanja u poljoprovredi (jugoistočni region), 410010, Saratov, Rusija E-mail: elkonin@mail.saratov.ru
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 35, broj 2 (2003), str: 111-121
© 2003 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575: 577.114
Originalni naučni rad
GENETSKI INZINJERING KUKURUZA ZA POSTIZANJE OTPORNOSTI NA DESIKACIJU: ELEKTROPORACIJA PUTEM GENA TREHALOZE
A.M. ALMEIDA1, S. ARAÚJO1, L.A. CARDOSO2, P. FEVEREIRO1,4, J.M. TORNÉ3 i D. SANTOS1
1Biotehnološka laboratorija za biljnu citologiju, 2871-901, Oeiras, Portugal
2Institut za naučna istraživanja u tropima, 1300-477 Lisboa, Portugal
3Institut za molekularnu biologiju - Barcelona, Barcelona, Španija
4Odsek za biologiju biljaka, Fakultet prirodnih nauka Univerziteta u Lisabonu, Lisboa, Portugal
Izvod
Trehaloza je ne-redukujuci disaharid glukoze koji se javlja u velikom broju organizama kao sto su bakterije, gljivice, nematode ili rakovi. Ona igra važnu ulogu u desikaciji i zaštiti od termičkog stresa jer se pokazalo da stabiliše proteine i ćelijske membrane pod ovim stresnim uslovima. Akumulacija trehaloze se dokazala kao efektni način povećanja otpornosti na sušu kako kod model-biljaka kao sto je duvan tako i kod važnih useva kao što su krompir i pirinač. U ovom radu cilj nam da pojačamo otpornost na desikaciju kod kukuruza, jednom od najvažnijih useva u agronomiji, povećanjem akumulacije trehaloze kroz transformaciju sa Arabidopsis thaliana trehalose phosphate synthase-genom (AtTPS1) koji je uključen u biosintezu trehaloze. Kaseta koja sadrži AtTPS1 gen pod kontrolom CaMV35S promotera i Bialaphos resistentni gen Bar kao selektivni agens (koji daje otpornost PPT-u) ubačena je u plazmidni vektor pGreen0229. U pogledu biljnog materijala, koristili smo kukuruz sorte Pa91. Nesazreli zigotni embrioni su sakupljeni 14-20 dana nakon polinacije i inicirane su embriogene calli-kulture. One su kasnije elektroporisane sa 20mg plazmidne DNA koristeci Biorad Gene Pulser II na 374 V, u trajanju od 1 sekunde, prema metodi D´Halluin-a i sar. Elektroporisane calli-kulture su držane u selektovanom medijumu (N6 sa 1mg/l PPT-a) na 25°C, u tamnim uslovima, za period od osam dana. Embrioni su tada regenerisani u MS/2 medijumu slobodnom od hormona na 25°C u režimu 16h svetla/8h tame. Kada su biljke dostigle stadijum od 3-4 lista premestene su iz in vitro uslova u saksije sa zemljom i držane u aklimatizovanoj komori najmanje 14 dana. Nakon toga postavljene su u saksije u zelenoj bašti. Ukupno je dobijeno 80 trans-genetskih linija. DNA uzorak je ekstrahovan a ove linije su analizirane koristeći PCR pojačanje sa prajmerima za AtTPS1.
Autor za kontakt: André Almeida, Biotehnološka laboratorija za biljnu citologiju, 2871-901, Oeiras, Portugal
e-amil: amalmeid@itqb.unl.pt, Fax: +351214411277, phone: +351214469100 (ext 1631)
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 35, broj 2 (2003), str: 123-130
© 2003 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.21: 634.51
Originalni naučni rad
BIOLOŠKO-POMOLOŠKE OSOBINE SUPERIORNIH SELEKCIJA ORAHA
Rade MILETIĆ, Mihajlo ŽIKIĆ, Nevena MITIĆ i Radomirka NIKOLIĆ
Institut SRBIJA, Centar za poljoprivredna i tehnološka istraživanja, 19000 Zaječar,
Srbija i Crna Gora
Izvod
Pojava poznih prolećnih mrazeva je ograničavajući činilac uspevanja oraha. Iz ovih razloga posebna pažnja poklanja se selekciji oraha u godinama kada se nakon bubrenja pupoljaka pojave pozni prolećni mrazevi. To se posebno odnosi na 1998 i 2002, a delom i na 2001. godinu. U ovim godinama, na područjima gde su prolećni mrazevi bili posebno izraženi i gde su posledice bile posebno izražene, evidentirana su 32 stabla zadovoljavajuće rodnosti. Ova stabla su detaljnijije praćena narednih godina. Od ovog broja odabrana su 11 koja se posebno ističu. Odlikuju se bujnošću, vitalnošću, zadovoljavajućom otpornošću prema sivoj pegavosti lišća i rodnošću. Plodovi su kvalitetni sa povoljnim osobinama ljuske (gladka, tanka, svetle boje, lako se razdvaja) i jezgre (relativno gladka, svetle boje, ukusna). Masa plodova ovih selekcija je od 18.0 do 9.3 g, masa jezgre 8.6 do 4.1 g, a sadržaj jezgre od 55.0 do 47.0%. Jezgra sadrži 67.0 do 61.1% ulja, 19.3 do 14.5% sirovih proteina i 2.65 do 2.12% mineralnih materija. Sve evidentirane selekcije su okalemljene kako bi se kolekcionisanjem u istim uslovima izdvojile najbolje za komercijalno gajenje.
Autor za kontakt: Rade Miletić, Institut za istraživanja u poljoprivredi “Srbija”, Centar za poljoprivredna i tehnoloska istraživanja, Grljanski put b.b., 19000 Zaječar
Tel: 019/420-222, Fax: 019/421-668
e-mail: czpiti@ptt.yu
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 35, broj 2 (2003), str: 131-138
© 2003 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.21
Originalni naučni rad
FENOTIPSKA I GENOTIPSKA VARIJABILNOST DUŽINE KRUNICE CEVASTOG CVETA I SADRŽAJA NEKTARA KOD SUNCOKRETA
Jovan JOKSIMOVIĆ, Jovanka ATLAGIĆ, Zvonimir SAKAČ, Vladimir MIKLIČ i Nenad DUŠANIĆ
Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo, 21000 Novi Sad, Srbija i Crna Gora
Izvod
Najznačajniji parametri atraktivnosti za oprašivače kod suncokreta su sadržaj nektara i dužina krunice cevastog cveta. Fenotipska i genotipska varijabilnost ovih svojstava je izučavana kod 4 komercijalno važna hibrida i njihove roditeljske komponente u ogledu sa 3 doze djubrenja, u dve godine. Rezultati istraživanja pokazuju da je na varijabilnost dužine krunice cevastog cveta bio najznačajniji uticaj godine (85.38-97.46%), ako se ona posmatra za pojedinačne genotipove. Pošto su godine istraživanja bile ekstremno različite fenotipska varijansa je izračunata za hibride i roditeljske komponente za svaku godinu posebno. U takvim okolnostima za sve kombinacije ukrštanja najveći udeo u fenotipskoj varijansi za dužinu krunice cevastog cveta je imao genotip: 57.27-61.11% (NS-H-45); 64.51-84.84% (Velja); 96.74-97.20% (NS-H-702) i 13.92-73.17% (NS-H-111). Slično je bilo i sa fenotipskom varijabilnošću za sadržaj nektara, jer je takodje bio najznačajniji uticaj genotipa i to: 39.77-48.25% kod NS-H-45; 39.06-42.51% kod Velja; 31.97-72.36% kod NS-H-702 i 62.13-94.96% kod NS-H-111.
Autor za kontakt: Jovan Joksimović, Institute of field and vegetable crops, Maksima Gorkog 30, 21000 Novi Sad, Serbia and Montenegro
Tel: 381 021 4898 401
e-mail: atlagic@ifvcns.ns.ac.yu