GENETIKA, Vol. 34, broj 1 (2002)
S.P.SINGH i MEENAKSHI SINGH
GENETIKA HEKTOLITARSKE MASE I SADRŽAJA ULJA U CUPHEA PROCUMBENS [Izvod] [Rad]
Mirjana ŠIJAČIĆ-NIKOLIĆ i Vasilije ISAJEV
MODEL EKSPERIMENTALNE KLONSKE SEMENSKE PLANTAŽE ZA PROIZVODNjU UNUTARVRSNIH HIBRIDA OMORIKE (PICEA OMORIKA PANČ./PURKYNE) [Izvod] [Rad]
Vladimir LAZAREV
INTERAKCIJE REKOMBINOVANIH MICELIJA GLJIVE FOMITOPSIS PINICOLA (SOW. EX FR. ) KARST. NA PDA PODLOZI [Izvod] [Rad]
Goran BEKAVAC, Milisav STOJAKOVIĆ, Mile IVANOVIĆ, Đorđe JOCKOVIĆ, Nenad VASIĆ, Božana PURAR, Jan BOĆANSKI i Aleksandra NASTASIĆ
MEĐUZAVISNOST STAY GREEN SVOJSTVA KUKURUZA [Izvod] [Rad]
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 34, broj 1 (2002),
str: 1-10
© 2002 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575
Originalni naučni rad
GENETIKA HEKTOLITARSKE MASE I SADRŽAJA ULJA U CUPHEA PROCUMBENS
S.P.SINGH i MEENAKSHI SINGH
Odsek za Genetiku i oplemenjivanja biljaka, Nacionalni institut za botanička istraživanja, Lucknow-226001, Indija
Izvod
Vrbičica je važan rod srednjeg lanca triglicerida a velika vrbičica (Cuphea procumbens) je bogata kaprinskom kiselinom (C10:0), koja je glavni biljni izvor petrohemikalija. Detaljno istraživanje je izvedeno na različitim sistemima koji su uključeni u nasleđivanje hektolitarske mase i sadržaja ulja kod Cuphea procumbens nakon 6 roditeljskih dijalela. Visoka vrednost dominantnosti (H1) i (δ2s) i overdominantnosti dobijenih kod (H1/D)0.5 i grafička analiza pokazuju da geni sa neaditivnim efektima preovladavaju u nasleđivanju hektolitarske mase i sadržaja ulja. Najbolja kombinaciona sposobnost utvrđena je kod roditelja ‘NBC-30’ u F1 i ‘NBC-03’ u F2 generaciji za hektolitarsku masu i kod ‘NBC-30’ u obe generacije za sadržaj ulja. Ukrštanja ‘NBC-12’ x ‘NBC-30’, ‘NBC-01’ x ‘NBC-03’ i ‘NBC-12’ x ‘NBC-20’ za hektolitarsku masu i ‘NBC 01’ x ‘NBC-03’ i ‘NBC-25’ x ‘NBC-30’ za sadržaj ulja su bile najbolje kombinacije ukrštanja sorti u obe generacije. Genetičke kombinacije ovih ukrštanja su bile aditivni x aditivni, aditivni x dominantni i dominantni x dominantni tip interakcije zahvaljujući visoka x visoka, visoka x niska i visoka x niska kombinaciona sposobnost. Izložen je plan oplemenjivanja kojim će se stvoriti genotipovi glatkog semena i povećanog sadržaja ulja.
Autor za kontakt: S.P.Singh, Odsek za Genetiku i oplemenjivanja biljaka, Nacionalni institut za botanička istraživanja, Lucknow-226001, Indija
email: directornbri@satyam.net.in
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 34, broj 1 (2002),
str: 11-19
© 2002 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575
Originalni naučni rad
MODEL EKSPERIMENTALNE KLONSKE SEMENSKE PLANTAŽE ZA PROIZVODNjU UNUTARVRSNIH HIBRIDA OMORIKE (PICEA OMORIKA PANČ./PURKYNE)
Mirjana ŠIJAČIĆ-NIKOLIĆ i Vasilije ISAJEV
Šumarski fakultet, 11030 Beograd, Jugoslavija
Izvod
Polazeći od ošptih kriterijuma pri izbor potencijalno značajnih genotipova, kao i od karakteristika generativne semenske plantaže omorike u Godoviku, sa 5959 individua iz 50 linija polusrodnika, sprovedenim višegodišnjim analizama selekcionisani su genetipovi za osnivanje klonske semenske plantaže. Izbor genotipova koji će se klonirati obavljen je na osnovu višegodišnjih analiza većeg broja svojstava koji se odnose na redovnost i obilnost cvetanja, dinamiku rasta i razvića stabala kao i na kvantitet i kvalitet uroda. Primenom kontrolisane hibridizacije i proverom dobijenog hibridnog semena obavljena je, primenom izoenzimskog metoda analize - na osnovu rastvorljivih proteina semena u solima, analiza genetičke strukture svake hibridne kombinacije i utvrđen je stepen nasledljivosti svojstava na relacije roditelji-hibridi. Ovim putem su identifikovani potencijalno vredni genotipovi, koje treba kloniranjem fiksirati u semensku plantažu II generacije za proiozvodnju perspektivnih hibrida. Osnovna odlika predloženog modela klonske semenske plantaže omorike je u originalnoj šemi sadnja po kojoj se ramete klonova polinatora sade u temenima pravilnih šestougaonika, a u centru svakog šestougaonika nalazi se jedna individua materinskog klona. Na ovaj način uspostavlja se sigurnost oprašivanja, pri čemu svaka materinska individua ima podjednake šanse da bude oprašena polenom individua koje su izabrane za polinatore. Broj ponovljenih šestougaonika unutar svakog bloka zavisiće od konkretnih uslova u momentu podizanja semenske plantaže. Predloženim modelom klonske semenske plantaže otkloniće se evidentirani nedostaci funkcionalnosti do sada podignutih klonskih semenskih plantaža različitih vrsta četinara. Koristeći se rezultatima obavljenih analiza uzroka nefunkcionalnosti klonskih semenskih plantaža prethodnih generacija ostvaruju se neophodni preduslovi za uspešno osnivanje eksperimentalne klonske semenske plantaže omorike II generacije sa ciljem proizvodnju unutarvrsnih hibrida koji će posedovati heterotična svojstva.
Autor za kontakt: Vasilije Isajev, Šumarski fakultet, 11030 Beograd, Jugoslavija
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 34, broj 1 (2002),
str: 21-32
© 2002 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575
Originalni naučni rad
INTERAKCIJE REKOMBINOVANIH MICELIJA GLJIVE FOMITOPSIS PINICOLA (SOW. EX FR.) KARST. NA PDA PODLOZI
Vladimir LAZAREV
JP “Srbijašume” – Institut za šumarstvo, 11000 Beograd, Jugoslavija
Izvod
Infekcije oborenog bukovog drveta bazidosporama gljive Fomotopsis pinicola (Sow. ex Fr.) Karst. vrše se masovno čitavom dužinom trupca. Zatim započinje razvoj izdvojenih uslovno zvanih “varijetas” linija odnosno “patotipova” fuzijom mase raznorodnih klijajućih bazidiospora. Ponašanje raznih rekombinovanih micelija uzgajanih na veštačkoj hranljivoj podlozi (PDA) je heterogeno. Od 465 interakcijskih odnosa uporedno zasejanih rekombinovanih micelija F. pinicola iz različitih karpofora, pa i iste karpofore, utvrđene su razlike u njihovom ponašanju koje se ispoljavaju na najmanje tri načina:
-mešanje izolata bez interakcije (5 % parova micelije);
-početno mešanje izolata čije hife u čitavoj zoni interakcije brzo postaju tamne (66 % parova micelije);
-ograničano mešanje izolata čije hife obrazuju usku zonu interakcije koja se ne obojava (29 % parova micelije).
Dakle, u 95 % slučajeva spareni rekombinovani izolati iz različitih karpofora (22) i jedne karpofore (9) pokazuju neki tip interakcije. Na osnovu rezultata istraživanja u laboratoriji proizilazi da se interakcije različitih, uslovno nazvanih, ¨varijetas¨ linija i ¨fizioloških rasa¨ (patotipova) odvija i u drvetu.
Autor za kontakt: V.Lazarev, JP “Srbijašume”, 11000 Belgrade, Yugoslavia
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 34, broj 1 (2002),
str: 33-40
© 2002 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575
Originalni naučni rad
MEĐUZAVISNOST STAY GREEN SVOJSTVA KUKURUZA
Goran BEKAVAC, Milisav STOJAKOVIĆ, Mile IVANOVIĆ, Đorđe JOCKOVIĆ, Nenad VASIĆ, Božana PURAR, Jan BOĆANSKI i Aleksandra NASTASIĆ
Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo, M. Gorkog 30, 21000 Novi Sad, Jugoslavija
Izvod
Genetička varijabilnost populacija kukuruza za stay green svojstvo je u praktičnom oplemenjivanju korišćena više u svetlu selekcionisanja prinosnijih nego tipičnih stay green genotipova. Stay green je indikator dobrog zdravstvenog stanja biljaka u kasnijim fazama vegetacije, redukovanog progresivnog starenja, tolerantnosti na sušu i tolerantnosti prema poleganju, što obezbeđuje superiornost sray green genotipova u poređenju sa genotipovima koji ne poseduju ovo svojstvo (non-stay green). Ova superiornost posebno dolazi do izražaja u sušnim uslovima. Cilj rada bio je da se ispitaju međusobni odnosi stay green-a i nekoliko vegetativnih svojstava u dve sintetičke populacije kukuruza. Korelacionom i path koeficijent analizom ustanovljeno je da se stay green nalazi u najkonzistenetnijim međusobnim odnosima sa sadržajem vode u listu i sadržajem vode u stablu.
Autor za kontakt: Goran Bekavac, Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo, M. Gorkog 30, 21000 Novi Sad, Jugoslavija.
Tel: +381 21 4898 251; Fax: +381 21 4898 300; Email: gbekavac@ifvcns.ns.ac.yu