GENETIKA, Vol. 31, broj 3 (1999)
Živoslav MARKOVIĆ, Jasmina ZDRAVKOVIĆ i Mirjana MIJATOVIĆ
NOVI PRISTUP U OPLEMENJIVANJU PARADAJZA (LYCOPERSICON ESCULENTUM MILL.) [Izvod]
Nikola HRISTOV, Novica MLADENOV i Marija KRALJEVIĆ-BALALIĆ
DIVERGENTNOST I KOMPONENTE VARIJANSE SVOJSTAVA STABLJIKE OZIME PŠENICE [Izvod]
Novo PRŽULJ, Novica MLADENOV i Miroslav BOGDANOVIĆ
NASLEĐIVANJE PRODUKTIVNOG BOKORENJA KOD JARE PŠENICE [Izvod]
Nenad PAVLOVIĆ, Zoran SUŠIĆ, Jasmina ZDRAVKOVIĆ, Dušan STEVANOVIĆ i Živoslav MARKOVIĆ
VARIJABILNOST I KOEFICIJENT HERITABILNOSTI DIJAMETRA LUKOVICA CRNOG LUKA [Izvod]
Olivera MILOŠEVIĆ-ĐORĐEVIĆ, Slobodan ARSENIJEVIĆ i Aleksandar ŽIVANOVIĆ
VARIJABILNOST FREKVENCE SCE, HROMOZOMSKIH ABERACIJA I PRI U LIMFOCITIMA PERIFERNE KRVI PACIJENTKINJA SA PREKANCEROZNIM LEZIJAMA [Izvod]
Zoran SUŠIĆ, Jasmina ZDRAVKOVIĆ, Nenad PAVLOVIĆ i Slaven PRODANOVIĆ
IZBOR OSOBINA ZA OCENU GENETIČKE DIVERGENCIJE IZMEĐU GENOTIPOVA PARADAJZA (LYCOPERSICUM ESCULENTUM MILL.) [Izvod]
Milan ZDRAVKOVIĆ, Dragoljub ČOROKALO, Radiša ĐORĐEVIĆ i Jasmina ZDRAVKOVIĆ
UTICAJ GENETIČKIH PARAMETARA NA NASLEĐIVANJE BROJA MAHUNA PO BILJCI PASULJA (Phaseolus vulgaris L.) [Izvod]
Mladen VUJOŠEVIĆ i Jelena BLAGOJEVIĆ
DISTRIBUCIJA KONSTITUTIVNOG HETEROHROMATINA I NUKLEOLUSNIH ORGANIZATORA KOD GUŠTERA IZ FAMILIJE LACERTIDAE (SAURIA) [Izvod]
Dubravka JOVIČIĆ, Snežana MILAČIĆ i Vesna VERBIĆ
HROMOZOMSKE ABERACIJE KOD OSOBA KOJE SU BILE U KONTAKTU SA 60Co [Izvod]
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 31, broj 3 (1999),
str: 181-196
© 1999 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 631.52; 635.64
Pregledni rad
NOVI PRISTUP U OPLEMENJIVANJU PARADAJZA (LYCOPERSICON ESCULENTUM MILL.)
Živoslav MARKOVIĆ, Jasmina ZDRAVKOVIĆ i Mirjana MIJATOVIĆ
Institut za istraživanja u poljoprivredi SRBIJA, Centar za povrtarstvo, 11420 Smederevska Palanka, Jugoslavija
Izvod
Prve sorte paradajza selekcionisane su 60-tih godina prošlog veka i danas ih je preko 2 000. Najpre su to bile sorte, a od 3. decenije ovog veka primat preuzimaju F1 hibridi (cvet paradajza je idealan za ukrštanje). Sorte se danas koriste samo u kasnoj i proizvodnji za industrijsku preradu. Kako je genetska divergencija paradajza sužena (zbog izražene genetske erozije - elektroferetske studije aloenzima pokazuju veliku sličnost “evropskih” i primitivnih sorti) za poboljšanje osobina kvaliteta i otpornosti na bolesti modernih selekcija koristi se “egzotična” germplazma divljih i poludivljih srodnika. Ovaj posao obavljaju timovi selekcionera u državnim i privatnim institucijama SAD, Kanade i Francuske. Ostali selekcioneri, uglavnom, koriste “elitnu” germplazmu novoselekcionisanih i poboljšanih kultivara, da bi ubrzali i olakšali selekcioni proces, zahvaljujući činjenici da je većina ovih osobina, posebno otpornost na bolesti, kontrolisana dominantnim genima. Istovremeno, intenzivno se radi na poboljšanju fotosintetske aktivnosti, otpornosti na sušu i visoke temperature, dobro klijanje na niskim temperaturama, promenu metabolizma promenom koncentracije CO2 i kiseonika. Velike mogućnosti pruža primena biotehnologije (somaklonalne varijacije, fuzija protoplasta, izolacija gena, kloniranje i kultura antera, korišćenje genetskih markera) i genetski inženjering. Ove tehnike predstavljaju izazov novim generacijama oplemenjivača paradajza. Početni rezultati su već postignuti (tolerancija na virus lucerke i virus mozaika duvana inkorporacijom viralnog gena iz proteina ovsa, otpornost paradajza na totalni herbicid Round-up kao rezultat introdukcije mutanta za EPSP sintezu, otpornost na Lepidopthera i dr.).
Autor za kontakt: Živoslav Marković, Institut za istraživanja u poljoprivredi SRBIJA, Centar za povrtarstvo, 11420 Smederevska Palanka, Jugoslavija
e-mail: cfvcsp@eunet.yu
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 31, broj 3 (1999),
str: 197-206
© 1999 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.21; 633.11
Originalni naučni rad
DIVERGENTNOST I KOMPONENTE VARIJANSE SVOJSTAVA STABLJIKE OZIME PŠENICE
Nikola HRISTOV1, Novica MLADENOV1 i Marija KRALJEVIĆ-BALALIĆ2
1Institut za ratarstvo i povrtartsvo, 21000 Novi Sad
2Poljoprivredni fakultet, 21000 Novi Sad, Jugoslavija
Izvod
Ispitivana je divergentnost kvantitativnih svojstava (visina biljke, broj internodija i dužina vršne internodije) kod trideset sorti ozime pšenice (12 domaćih i 18 inostranih). Za proučavanje ovih svojstava korišćene su standardne statističke metode u obe eksperimentalne godine (1996. i 1997.) Analize su pokazale da između ispitivanih sorti postoje značajne razlike. Najveća varijabilnost, izražena koeficijentom varijacije, ispoljena je kod dužine vršne internodije (CV=10,2%), a najmanja kod visine biljaka (CV=5,7%). Od ukupne varijabilnosti svojstava, genetička varijansa učestvuje sa 84,7% za visinu biljke, 83,9% za dužinu vršne internodije i 66,2% za broj internodija. Za sva svojstva dobijene su visoke vrednosti heritabilnosti. Najveća je bila za visinu biljke (95,6%), a nešto manja za dužinu vršne internodije (92,4%) i broj internodija (90,0%). Korelaciona analiza je pokazala da između svih ispitivanih svojstava postoji pozitivna međuzavisnost, pri čemu se ističe visoko značajna pozitivna korelacija (r=0,931**) između visine biljke i dužine vršne internodije.
Autor za kontakt: Nikola Hristov, Institut za ratarstvo i povrtartsvo, 21000 Novi Sad, Jugoslavija
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 31, broj 3 (1999),
str: 207-217
© 1999 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.21; 633.11
Originalni naučni rad
NASLEĐIVANJE PRODUKTIVNOG BOKORENJA KOD JARE PŠENICE
Novo PRŽULJ1, Novica MLADENOV1 i Miroslav BOGDANOVIĆ2
1 Institut za ratarstvo i povrtarstvo, 21000 Novi Sad, Jugoslavija,
2 Poljoprivredni fakultet, Srpsko Sarajevo, Republika Srpska
Izvod
Broj klasova po jedinici površine je važna komponenta prinosa pšenice. Poznavanje genetičke osnove i načina nasledivanja produktivnog bokorenja doprinosi uspešnijem stvaranju visokoprinosnih sorti ove biljne vrste. U radu je analiziran način nasledivanja, genetička osnova i heritabilnost produktivnog bokorenja kod šest kombinacija ukrštanja jare pšenice (Sonalika x Bobwhite, Sonalika x Glennson 81, Lelija x Bobwhite, Lelija x Mitacore, Buckbuck x Dugoklasa, Vesna x Raduša). U analizi su korišćeni aditivno-dominantni model i model sa šest parametara. Adekvatnost aditivno-dominantnog modela je testirana primenom pojedinačnih ABC testova i zajedničkog χ2 testa. Testovi su pokazali da aditivno-dominantni model nije adekvatan, odnosno da su u produktivno bokorenje pored glavnih efekata uključene i nealelne interakcije. Modelom sa šest parametara je utvrdeno da su dominantni genski efekti bili značajniji u odnosu na aditivne i da su uglavnom delovali u pravcu smanjenja broja produktivnih klasova po biljci. Zavisno od kombinacije ukrštanja, sva tri tipa dvogenskih interakcija, aditivni x aditivni, aditivni x dominantni i dominantni x dominantni su bila uključena u genetičku osnovu produktivnog bokorenja. Heritabilnost u užem smislu je iznosila oko 0,35 a u širem smislu se kretala od 0,47 do 0,63.
Autor za kontakt: Novo Pržulj, Institut za ratarstvo i povrtarstvo, 21000 Novi Sad, Jugoslavija
tel.: 381-21-4111888, fax: 381-21-621212,
e-mail: przulj@ifvcns.ns.ac.yu
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 31, broj 3 (1999),
str: 219-224
© 1999 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.21(.1); 635.25
Originalni naučni rad
VARIJABILNOST I KOEFICIJENT HERITABILNOSTI DIJAMETRA LUKOVICA CRNOG LUKA
Nenad PAVLOVIĆ, Zoran SUŠIĆ, Jasmina ZDRAVKOVIĆ, Dušan STEVANOVIĆ i Živoslav MARKOVIĆ
Institut za istraživanja u poljoprivredi “Srbija”, Centar za povrtarstvo,
11240 Smederevska Palanka, Jugoslavija
Izvod
U cilju ispitivanja varijabilnosti dijametra lukovica, postavljen je ogled na oglednom polju Centra za povrtarstvo u Smederevskoj Palanci u toku 1997 i 1998 godine. Ogled je izveden po slučajnom blok sistemu u pet ponavljanja. Za istraživački materijal korišćeno je deset sorata, različitog geografskog porekla. Utvrđene vrednosti ispitivanih svojstava su obrađene analizom varijanse dvofaktorijalnog ogleda-model 2 (Hadživuković, 1991). Komponente fenotipske varijanse, genotipski i fenotipski koeficijent varijacije i heritabilnost u širem smislu izračunate su prema Singh i Chaudhary (1976). Značajna varijabilnost dobijena je za dijametar lukovica u obe godine istraživanja. Ispitivana osobina imala je varijansu genotipa veću od varijanse faktora spoljašne sredine i koeficijent fenotipske varijacije veći od koeficijenta genetičke varijacije. Veći udeo genetičke u ukupnoj fenotipskoj varijabilnosti potvrđuje visoka heritabilnost.
Autor za kontakt: Nenad Pavlović, Institut za istraživanja u poljoprivredi “Srbija”, Centar za povrtarstvo, 11240 Smederevska Palanka, Jugoslavija
tel.: 381-26-323170; fax: 381-26-323785; e-mail: cfvcsp@eunet.yu
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 31, broj 3 (1999),
str: 225-233
© 1999 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.22; 616.006.4
Originalni naučni rad
VARIJABILNOST FREKVENCE SCE, HROMOZOMSKIH ABERACIJA I PRI U LIMFOCITIMA PERIFERNE KRVI PACIJENTKINJA SA PREKANCEROZNIM LEZIJAMA
Olivera MILOŠEVIĆ-ĐORĐEVIĆ1, Slobodan ARSENIJEVIĆ2 i Aleksandar ŽIVANOVIĆ2
1Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Kragujevcu, 34000 Kragujevac,
2Ginekološko-akušerska Klinika, KBC Kragujevac, 34000 Kragujevac, Jugoslavija
Izvod
Osnovni cilj našeg rada je utvrđivanje uticaja prekanceroznih stanja cerviksa uterusa na hromozomske rearanžmane i reparativne sposobnosti DNK limfocita periferne krvi. Analizirani uzorak je činilo 15 pacijentkinja sa dijagnozom HG SIL (Cin II i Cin III) i LG SIL (Cin I), a u cilju poređenja rezultata analizu smo sproveli i u uzorku kontrolnih zdravih žena. Rezultati su pokazali signifikantno povećanje frekvence SCE-a (p<0,01) i povećanje frekvence hromozomskih aberacija u uzorku pacijentkinja u poređenju sa kontrolnim uzorkom. Pacijentkinje pušači su imale značajno više frekvence SCE-a od pacijentkinja nepušača (p<0,05). Frekvence SCE-a nisu bile signifikantno različite između različitih grupa prekanceroznih stanja. PRI je bio nešto veći u uzorku pacijentkinja, ali bez statističke značajnosti.
Autor za kontakt: Olivera Milošević-Đorđević, Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Kragujevcu, 34000 Kragujevac, Jugoslavija,
tel.: 381-34-335-039 fax: 034-335-040
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 31, broj 3 (1999),
str: 235-244
© 1999 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.832; 635.64
Originalni naučni rad
IZBOR OSOBINA ZA OCENU GENETIČKE DIVERGENCIJE IZMEĐU GENOTIPOVA PARADAJZA (LYCOPERSICUM ESCULENTUM MILL.)
Zoran SUŠIĆ1, Jasmina ZDRAVKOVIĆ1, Nenad PAVLOVIĆ1 i
Slaven PRODANOVIĆ2
1 Institut “Srbija”, Centar za povrtarstvo Palanka, 11420 Smederevska Palanka,
2 Poljoprivredni Fakultet, 11080 Zemun, Jugoslavija
Izvod
Na osnovu šest komponenata prinosa (dužine i širine ploda, debljine perikarpa ploda, broja komora ploda, broja plodova po biljci i mase ploda) sedam genotipova paradajza je metodom hijerarhijske klaster analize svrstano u pet klastera. Kao potvrda da je na osnovu ovih karakteristika dobijen dendrogram fenotipskih distanci koji na pravi način prikazuje prisutne razlike između genotipova, poslužile su vrednosti posebnih kombinacionih sposobnosti (PKS) i vrednosti heterozisa kod 21 hibrida F1 generacije, dobijenih dialelnim ukrštanjem sedam roditeljskih genotipova. Utvrđeno je da su dobri hibridi sa visokim PKS i visokim efektima heterozisa nastali ukrštanjem divergentnih genotipova iz različitih klastera. To je u skladu sa činjenicom da se povoljne rekombinacije gena i visok heterozis dobijaju ukrštanjem divergentnih, a ne u srodstvu bliskih, roditelja. Pošto je metod uspešno primenjen i proveren na sedam genotipova, može se primeniti i za karakterizaciju i klasifikaciju celokupne kolekcije germplazme paradajza. Iz tako klasifikovane kolekcije za ukrštanja treba birati genotipove koji se odlikuju većim stepenom genetičke divergencije (pripadaju različitim klasterima), čime se olakšava proces selekcije ove biljne vrste.
Autor za kontakt: Zoran Sušić, Institut “Srbija”, Centar za povrtarstvo Palanka, 11420 Smederevska Palanka, Jugoslavija
tel.: 381-26-323170; fax: 381-26-323785; e-mail: cfvcsp@eunet.yu
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 31, broj 3 (1999),
str: 245-251
© 1999 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.22; 635.652
Originalni naučni rad
UTICAJ GENETIČKIH PARAMETARA NA NASLEĐIVANJE BROJA MAHUNA PO BILJCI PASULJA (Phaseolus vulgaris L.)
Milan ZDRAVKOVIĆ, Dragoljub ČOROKALO, Radiša ĐORĐEVIĆ i Jasmina ZDRAVKOVIĆ
Institut za istraživanja u poljoprivredi “Srbija” - Centar za povrtarstvo,11420 Smederevska Palanka, Jugoslavija
Izvod
U cilju istraživanja načina nasleđivanja, efekta gena i genetičkih komponenti varijanse broja mahuna po biljci, izvedeno je dialelno ukrštanje – bez recipročnih, četiri genotipa pasulja, F1 i F2 generacije. U F1 izračunata vrednost aditivne komponente varijanse (D) je bila manja od vrednosti H1 i H2, što ukazuje na veću ulogu dominantnih gena u nasleđivanju broja mahuna po biljci. Na neujednačen raspored dominantnih i recesivnih gena kod roditelja upućuje odnos H2/4H1, što potvrđuju i frekvencije dominantnih i recesivnih alela (u,v). U F2 vrednost aditivne komponente varijanse (D) je bila veća od vrednosti H1 i H2, što ukazuje na veću ulogu aditivnih gena. Na neujednačen raspored dominantnih i recesivnih gena kod roditelja upućuje odnos H2 /4H1, što potvrđuju i frekvencije dominantnih i recesivnih alela (u,v). Da je veći udeo dominantnih gena od recesivnih govori odnos Kd/Kr od 1,78. Na osnovu grafičke analize ustanovljen je dominantni tip nasleđivanja u F1. Raspored tačaka rasturanja ukazuje na genotipove Galeb i Biser sa najvećim brojem dominantnih gena dok su kod Rozalije svi aleli recesivni. Linija regresije u F2 generaciji je blizu parabole i upućuje na aditivni efekat gena, što je u skladu sa stepenom dominacije (ÖH1/D) iz analize komponenti genetičke varijanse. Genotip Galeb ima najveći broj dominantnih gena jer je najbliži koordinatnom početku. Genotipovi Palanački zlatnožuti i Rozalija imaju veći broj dominantnih od recesivnih gena, dok je Biser sa najvećim brojem recesivih gena.
Autor za kontakt: Milan Zdravković, Institute for Agricultural Research “Serbia”, Center for Vegetable Crops, Karađorđeva 71, 11420 Smederevska Palanka, Yugoslavia.
tel.: 381-26-323170; fax: 381-26-323785; e-mail: cfvcsp@eunet.yu
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 31, broj 3 (1999),
str: 253-260
© 1999 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 576.316; 598.112
Originalni naučni rad
DISTRIBUCIJA KONSTITUTIVNOG HETEROHROMATINA I NUKLEOLUSNIH ORGANIZATORA KOD GUŠTERA IZ FAMILIJE LACERTIDAE (SAURIA)
Mladen VUJOŠEVIĆ i Jelena BLAGOJEVIĆ
Institut za biološka istraživanja “Siniša Stanković”, Odeljenje za genetiku, 11060 Beograd, Jugoslavija
Izvod
Analizirana je kariotipska struktura osam vrsta guštera iz familije Lacertidae (Podarcis sicula, P. muralis, Lacerta viridis, L. trilineata, L. melisellensis, L. taurica, L. agilis i Algyroides nigropunctatus) u odnosu na distribuciju i količinu konstitutivnog heterohromatina kao i prisustvo i lokalizaciju nukleolusnih organizatora. Sve ispitivane vrste imaju isti broj i morfologiju hromozoma - 36 akrocentričnih makrohromozoma i 2 mikrohromozoma. Detektovana je interspecijska varijabilnost u broju i poziciji nukleolusnih organizatora. Kod svih vrsta konstitutivni heterohromatin prisutan je u centromernom regionu, dok je terminalna lokalizacija konstitutivnog heterohromatina karakteristična za četiri vrste. Intersticijalni konstitutivni heterohromatin karakteriše samo dve vrste. Utvrdeno je da se nukleolusni organizatori, kao i interkalarne i terminalne C-trake mogu koristiti kao dobri markeri za razlikovanje vrsta lacertidnih guštera.
Autor za kontakt: Mladen Vujošević, Department of Genetics, Institute for Biological Research “Siniša Stanković”, 29. novembra 142, 11060 Belgrade, Yugoslavia,
e-mail: mladenvu@ibiss.bg.ac.yu
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 31, broj 3 (1999),
str: xx-xx
© 1999 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 576.316; 616.001.28
Originalni naučni rad
HROMOZOMSKE ABERACIJE KOD OSOBA KOJE SU BILE U KONTAKTU SA 60Co
Dubravka JOVIČIĆ1, Snežana MILAČIĆ1 i Vesna VERBIĆ2
1 Institut za Medicinu rada i radiološku zaštitu “Dr Dragomir Karajović”,
11000 Beograd
2 Institut za molekularnu genetiku i genetičko inženjerstvo, 11000 Beograd, Jugoslavija
Izvod
Lica koja nisu profesionalno izložena delovanju jonizujućeg zračenja, takođe mogu biti izloženа riziku delovanja radijacije. U ovom radu su prikazani rezultati istraživanja hromozomskih aberacija i mikronukleusa kod lica koja su bila u kontaktu sa 60Со (62 osobe). Dobijeni rezultati su pokazali da su hromozomske aberacije notirane kod 9 lica, a samo u dva slučaja je konstatovana povećana učestalost hromozomskih aberacija (dicentrik, acentrični fragmenti, prstenasti hromozom). Značajne biološke efekte na hromozomima su imali ispitanici koji su se najduže nalazili u najvećoj blizini radioaktivnog izvora.
Autor za kontakt: Dubravka Jovičić, Institute of Occupational Medicine and Radiological Health “Dr Dragomir Karajović”, 11000 Belgrade, Yugoslavia